mala sapa

nedjelja, 27.04.2008.

Danas me moja Kata upita: Mama, šta je to sotona?
Upravo smo se vratili iz crkve. Ja joj objasnim, a onda je
upitam zna li ona što je to Bog, pošto više volim pričati
o dobru, nego o zlu.
- Naravno da znam !
Dobro - i nastavi svaka svoje.
A onda se nasmijem sama sebi - njezino me pitanje vratilo
u moje djetinjstvo: ne znam ni sama, možda sam imala
pet - šest godina, odrastala sam u svom dvorištu i igrala
se većinu vremena...
Ako bih nešto zabrljala, moja bi mama rekla: Dragi Božo
će te pokarati.
Uh, to mi je bilo strašno i čuti, kamoli da čekam da se to
dogodi - tako da sam bila lako odgojivo dijete.
Računi za struju nisu se tada plaćali kao danas, već bi vam
inkasator došao u kuću, očitao brojilo i naplatio za taj
mjesec.
U našu kuću je svakog mjeseca dolazio izvjesni Božo M.
On je bio inkasator, imao je boračku penziju, partizansku prošlost i moj ga otac nije mogao smisliti.
Svaki put kad bi inkasator Božo otišao s novcima za
taj mjesec, komentari mog starog su bili... najblaže
rečeno vrlo, vrlo kritični spram dotičnog gospodina.
I sve bi to bilo u redu, da u mojoj dječjoj glavici nije
unijelo tolike nedoumice: govoreći o dragom Boži
moja mama je mislila na Boga. Ja sam također znala
da ona govori o Bogu, ali se on meni materijalizirao
u liku čovjeka - inkasatora koji dolazi zbog struje,
zove se Božo, ima partizansku prošlost, tata ga ne
podnosi. Zašto će mama dopustiti njemu da me
kazni, kad njega tata uopće ne cijeni?
I zašto tata ne cijeni dragog Božu?
Zašto se dragi Božo zafrkava sa strujom?
Bilo je toliko pitanja, a odgovora niotkud.
Bila sam najmlađa, pa sam odlučila pitati sestru i
rodicu.
Ma, malo je reći da nisu mogle stajati na nogama
od smijeha... i svaki put kad bi inkasator Božo prošao
na motoru priča o Bogu bi se nanovo aktualizirala -
i moja dječja zabluda.
Više ih ništa nisam htjela pitati, počela sam sama
otkrivati tajne života, ali njih bi dvije uvijek našle
načina da mi se bar malo narugaju: nedjeljom popodne
bi sve tri gledale film. Mislim da se radilo o Ali - babi
Uglavnom, neki mistik s turbanom stane ispred
zatvorene pećine, prekriži ruke na prsima, duboko
udahne i eto ga gdje se odiže od zemlje i lebdi.
Majko moja, njih dvije su taman bile u razdoblju kad
se mladi rugaju sa svime, pa su se cerekale beskrajno.
Ja sam se iskrala iza kuće i pokušala isto - bila sam
u onom nikad ponovljivom razdoblju djetinjstva kad
vjerujete kako je sve moguće.
Stala sam, prekrižila ruke, istina bez turbana - ali ništa
Ni bilokacija, ni ništa slično, iako sam toliko vjerovala.
Film je u međuvremenu završio, pa su i njih dvije
pogledale kroz prozor i - imaju što vidjeti - mene
kako pomičem planine.
Sad su tek imale materijala za ismijavanje - čini mi se da
je trajalo cijelo ljeto.
Sad, kad sam mama i nešto starije djece i njihovih mlađih sestara
volim se uvijek naći blizu kada o nečemu raspravljaju
i kada rasprava skrene u rugalačke tokove.
Da ne bi bilo onih suzica onkraj oka, kojima nikako ne daš
da se skotrljaju niz obraščiće, bar dok su sve oči
uprte u te.
Metodom vlastite kože prepoznam taj trenutak i brzo,
brzo skrenem pažnju svih na nešto u kući, dok moje
maze brzo rukavićem obrišu suze.

27.04.2008. u 18:01 • 10 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Ožujak 2009 (3)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

nepredvidivo

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr